Stojim na ivici daha
zagledan u nemo bespuće svojih ciljeva.
Ledeni povetarac me grize za srce,
a krik se prostire kostima i mišićima.
Besciljni putevi neiskrenog kajanja,
i moji jeftini koraci nadanja.
Pučina besmisla i zalazak jednog razuma.
Danas jednostavno nemam snage
da lovim u sebi dobre dane.
