Moja potreba i želja da pomognem i učinim ljudima se vrlo često graniči sa imbecilnošću, a svakako to radim sebi na štetu u većini situacija.
Ne govorim o prijateljima koji definitivno to zaslužuju, ili o nekim drugim ljudima koji to ne zaslužuju, već isključivo o mojoj imbecilnosti i nepostojanju trunke razuma u tim odlukama.
Još je tužnije što sam svestan problema, a ništa ne činim ili sam jednostavno nemoćan da ga rešim.
